"kreativna blokada"

Neseser jednog kreativca

 

Imam već neko vrijeme “kreativnu blokadu”. Stanje svega oko mene i mene u svemu tome ili jednostavno rečeno, moje stanje svijesti - nije na toj razini da bih promišljao, stvarao, dijelio i utjecao time na sebe i druge.


Nekako sam se prepustio jesenjoj patetici i onim melankoličnim idilama, koje prizivaju savršeni ples Roxanichevog Terana Re o stijenkama stakleno tanke balonke. Jesen koju spominjem u veljači, nije omeđena trajanjem ili godišnjim promjenama, ona je samo prostor u kojem točim ta masna, tako karakterna i tamna vina.


Razlika onih koji piju i onih koji popiju, mora se kriti u tome da popiti možemo i da ne pijemo. Kako bih drugačije opravdao malo čas spomenuti teran na blogu poslovnog weba.


Ta blokada često je podvojena emocija. Tanki osjećaj nemoći ipak dovoljno jak da ne dopusti da dođem do rješenja, pa onda nalet osjećaja kao da sve misaono titra i pupolji – tu je, iza vrata, samo što nije došlo rješenje.


Kreativnost se definira kao mentalni proces, ali imam osjećaj da se zaboravlja kako ti mentalni procesi teže ili lakše rade u određenim okruženjima.


Sunčano vrijeme, tanka teksas jakna, sunčane naočale i kratki espresso. Mjesto – terasa lokalnog kvartovskog birca. Točno je stolica tako pozicionirana da mi za leđima nema nikoga, a ispred mene pogled na cestu, s desne strane zid s lijeve stol s dvije stolice. Taj osjećaj slobode i neopterećenosti, ta emocija punine koju stvara sunce i miris kremastog espressa – otvara sve spoznajne pore.


Onaj osjećaj nadmoći nad samim sobom, poput kad zamišljenost ili sanjarenje nadvlada racio i realnost. Zamišljam kako sebi govorim plaćen si da se ovako osjećaš ili ovaj osjećaj tvoj je posao. Mogao bih satima sjediti i meditirati tu savršenu orkestriranost šuma vjetra, trube automobila u daljini, dječjeg smijeha i zveckanje keramičkih šalica dva stola s lijeve strane.


Kreativnost je proces koji se odvija u pogodnom prostoru; rijetko je česta, a često ili uvijek dođe kad smo potpuno slobodni okova realnosti i naučenih normi razmišljanja, ponašanja i očekivanja.

Zato kreativnost ne podliježe normi.


Završila je moja pauza, vrijeme je vratiti se u ured – s posla nikad nisam ni otišao.

114 views0 comments